|
| |
|
|
| |
riječ kritike |
|
| |
Mogao se odlučiti za bilo koji drugi sadržaj - govori da Džapo ne računa sa semantičkom, asocijativnom, literarnom niti bilo kojom drugom vrijednosti odabrana motiva. Time se pridružuje sve većoj skupini mladih zagrebačkih slikara, mahom iz klase prof. Igora Rončevića, predvođenih samim veteranom Rončevićem, za čiji je rukopis svojstveno relativiziranje značenjskog plana slike, pad i dezintegracija mimetickoga, očišćenja od metaforičnosti i neustrajavanje na čvrstim narativnim predstavama, pa ni na ustroju vlastita jedinstvenog repertoara znakova i metafora, osobne kozmologije, jedinstvena svijeta osobnog glasa, kako to rado znaju reci domaci likovni kritičari.
|

Sa izložbe u
Galeriji DECUMANUS
u
Krku 2004/05.
___________
Napisao:
Ivica Župan |
| |
|
|
| |
Otkrivši da danas u slikarstvu, kao ni umjetnosti općenito, nema univerzalnih istina koje tek treba otkriti ni ključnih spoznaja koje valja dosegnuti, Džapo upozorava na dekonstrukciju slikarstva, negira njegovu metafizičku, metaforičku i simboličku bit, pa tako i njegov položaj u suvremenom kontekstu. Džapu i dalje zanimaju hladne vizualne činjenice, isključivo ono što se odnosi na sliku samu – konstelacija, temeljni postulati i načela konstituiranja slike. On propituje njezinu prostornu organizaciju, njezine površine i dubine, kalkulacije i proporcije, blasfemične spojeve što do nje dovode, poput planova i slojeva te njihovih mogućih dislokacija, odnosa prvog i drugog plana te pozadine... |

Sa izložbe u galeriji CEKAO u Zagrebu 2005.
___________
Napisao:
Ivica Župan
|
| |
|
|
| |
Slažemo se da se, u Džapinu slikarstvu, kao i inače u ovakvu načinu slikanja, svjesno kida veza s pricom, mogućom metaforikom, aluzivnošću, reprezentacijskim praksama, da se isto tako ostavlja po strani osobnosti, emocije... No u ovom slučaju nema ravnodušnosti, niti ironičnosti postmodernog diskursa, vidljiva je vjera u cin slikanja.
Heterogenost je dominanta ovih slika. Izvire li ona iz prakse novog slikarstva ili je izraz autorove potrage za vlastitim izrazom, pokazat ce vrijeme.
Napustivši davno svoje uporište u zbilji, tj. postupak mimezisa, nova slikarska „djela ne stoje umjesto nečega, ona, prije, stvaraju predodžbe stvari, osjećaja, odnosa, ili ih pak pobuđuju, aktiviraju „ u gledatelju. Njihova kvaliteta (da upotrijebimo tu protjeranu riječ) ili uvjerljivost, ovise upravo o tom procesu pobuđivanja na tumačenje. O taj proces morat ce se omjeriti i ove slike.
|

Sa izložbe u Gradskoj loži u
Zadru 2007.
___________
Napisala:
Ljubica Srhoj-Čerina |
| |
|
|
| |
Džapo ironizira žudnju apstrakcije i figuracije za nedjeljivim cjelovitim bitkom, za postizanje apsoluta i za dominiranjem. Tražeći tanke prostore slobode i ludićnosti, kojima ce utisnuti prepoznatljiv otisak individualna dara, Džapo u ovim slikama očituje suverenu ležernost, nepretencioznost, ironiju, podsmješljivost prema svemu što je bilo uokvireno čvrstim formalnim premisama. Referira se i na povijesne primjerke konstruktivističkih demonstriranja racionalističkih pronalaženja forme, „skrivalica“ i serijskih tijekova proračunate povijesne geometrije, u kojoj su geometrijski likovi bili izračunati, a slike se doimale kao tiskane, nerukotvorne, strojno izrađene i impersonalne, a ne naslikane. Umjetnost konstruktivnog pristupa cijelo vrijeme svoje dominacije - uključujući i onu pokazanu na izložbama Novih tedencija, „posljednje avagarde“ (Lea Vergine) - u izvedbi teži perfekcionizmu, metijerskoj preciznosti, nigdje se ni u „novotendencijaša“ ne poznaje potez kistom, sve je izvedeno precizno i „tvornički“. Naglašeno manualnom izvedbom svojih radova, koje odlikuje i stanovita materičnost i organičnost, Džapo demistificira i detronizira tu egzaktnost i principijelnost, primjerice iscrtavajući svoje linije i rukom, cime postiže njihovu neravnomjernost, nepreciznost i nesigurnost. Na Džapinim poliptisima ne samo da se potez kista prepoznaje, nego se u naglašenim agresivnim i reljefnim namazima očituje i neposredna slikarova invencija kojom destuira površinu i kojom se agresivno suprostavlja kvadru i ostalim geometrijskim likovima, simbolima geometrijske apstrakcije.
Kao subverzivni autor koji drsko, hirovito i duhovito i sa suptilnim cinizmom provocira određenu tradiciju iz ropotarnice povijesti umjetnosti Džapo vlastitom slikarskom proizvodnjom, medu ostalim, nastoji reci da su ikonografski repertoari modernizma mrtvi znaci.
|

Sa izložbe u galeriji
FILAKOVAC
u Zagrebu 2007.
___________
Napisao:
Ivica Župan
|
|